Psihološki aspekti polaganja vozačkog ispita

1 Uvod

Jesmo li svi isti u situaciji polaganja vozačkog ispita? Koje su posljedice neuspjeha polaganja? Koliko kandidata uspije zadržati psihološku stabilnost i pokuša suzdržati emocije, tj. pokuša shvatiti uzroke eventualnog neuspjeha? Ko mora pomoći kandidatima? Instruktor vožnje, ispitivač ili neko treći?
Koje su posljedice psihološki nestabilnih i nepažljivih vozača za upravljačem vozila? Kakav je odnos kandidata i instruktora voženje? Utiče li instruktor vožnje na stres kod kandidata? Kako smanjiti stres kandidata?
Imaju li uticaj na smanjenje stresa znanje i vještine vozača, stepen automatizovanih vještina, povećana pažnja vozača, obazrivost i pažnja prema drugim učesnicima u saobraćaju i psihofizičko stanje (tjelesno i duševno)?
Skup faktora koji utiču na najčešći uzrok ne polaganja vozačkog ispita jesu unutrašnji konflikti u čovjeku poznati kao želja za uspjehom nasuprot strahu od neuspjeha i visoke ili preniske aspiracije. Individualna psihološka stabilnost svake osobe je takođe bitan faktor. Narušena psihološka stabilnost kandidata uzrokuje strah i tremu, te samim tim stvara negativna reagovanja, što se pokazalo ključnim i najvećim faktorom koji utiče na ishod polaganja vozačkog ispita.
Kao posljedica nepolaganja vozačkog ispita javljaju se frustracione situacije kod kandidata. Pokazalo se da veliki procenat polaznika (oko 60%) poslije prvog neuspješnog izlaska na vozački ispit i na drugom vozačkom ispitu ne uspjeva da položi, što govori o neadekvatnoj reakciji na frustracionu situaciju. Reagovanja kandidata manifestuju se kao ili agresivno afektna reagovanja ili kao gubitak volje i samopouzdanja, manjak motivacije ili tuga. Mali broj polaznika, tek oko 2%, nakon neuspješnog polaganja vozačkog ispita uspjeva da zadrži psihološku stabilnost i pokuša suzdržati emocije. Psihološko stanje kandidata prilikom polaganja vozačkog ispita je faktor koji je najuže vezan za konačan ishod ispita. Uspješno i kvalitetno savladavanje vozačkog ispita kod svakog kandidata stvara dobar temelj za izgradnju kvalitetnog vozača za budućnost, daje mu neophodnu motivaciju i stvara vozača mirnog u vožnji psihološki, emotivno i stresno stabilnog, što je najbitnije za bezbjednost svih učesnika u saobraćaju.
U procesu osposobljavanja kandidata ne učestvuju stručne osobe, psiholozi, koji bi kandidata psihološki uravnotežili i pripremili za samostalnu vožnju. Mjere, koje je neophodno preduzeti, u ovakvom sistemu osposobljavanja, su edukacija instruktora vožnje i ispitivača iz oblasti psihologije. Potrebne su praktične vježbe, pravilan pristup kandidatima, stvaranje radnih uslova bez straha i stresa, razvijanje samopoštovanja i samokritike, tj. svijest da uspjeh u autoškoli zavisi od nivoa znanja i vještina upravljanja vozilom.
Bitan faktor kod svakog kandidata jeste instruktorova procjena stepena aspiracije svakog kandidata, tj. procjena koliko je časova potrebno kandidatu da bi imao adekvatan stepen aspiracije (ne previsoka, ali ne i preniska).

2 NAJČEŠĆI UZROCI NEPOLAGANJA VOZAČKOG ISPITA

-

2.1 STRAH

Kod svakog od kandidata prilikom pristupa vozačkom ispitu javlja se unutrašnji konflikt ličnosti ili frustracija poznata kao „uspjeh nasuprot strahu od neuspjeha“. Već pomenuti osjećaj kod čovjeka, poznatiji kao strah, posledica je emocionalnog odražavanja ili doživljaja koji uslovljava čovjekovu reakciju u datom trenutku. Emocionalno reagovanje uslovljava ponašanje koje može biti neverbalno, verbalno, fizičko, fiziološko itd. STRAH je neugodna emocija praćena napetošću koji može da podstiče čovjeka, ali najčešće ga neutrališe ili sputava. Ova emocija kod svakog kandidata, kao potencijalnog vozača, tokom obuke ima negativne efekte te ga zbog toga treba spriječiti ili umanjiti. Strah koji se javlja prilikom izlaska na vozački ispit ima izvor u samom čovjeku i poznat je kao uznemirenost. S obzirom da su mu posljedice negativne, neophodna je njegova kontrola i suzbijanje.
Načini reagovanja i stvaranja sistema i mehanizama odbrane i prilagođavanja kod svakog čovjeka je individualan i taj odbrambeni mehanizam će se stvarati posljedično uzroku koji ga je izazvao. Osnovni preduslov za smanjenje treme i straha kod svakog kandidata jeste dobro savladan teorijski i praktični dio upravljanja motornim vozilom, jer prirodno je da je čovjek psihološki sigurniji kada vlada situacijom, odnosno znanjem i materijom.
Jedan od vidova rješavanja problema straha i treme kod kandidata jeste i neophodna edukacija instruktora i ispitne komisije, da pored neophodnog znanja kako teorijskog tako i praktičnog, pokuša svakog kandidata motivisati i ohrabriti, te mu podići samopouzdanje i lokus kontrole na najviši mogući nivo. Situacija koja bi riješila problem svakom kandidatu jeste ta da instruktor spremi kandidata i kandidat sam sebe tako da i u najtežim konfliktnim situacijama, kandidat zna šta treba uraditi jer upravo teške konfliktne situacije stvaraju psihološka stanja koja sprečavaju kandidata da uspješno savlada ispit.

Simptomi straha od ispita:
1. Emocionalni simptomi:

•  osjećaj napetosti kad ispit započne
•  zabrinutost, neizvjesnost, iščekivanje
•  osjećaj panike kad vidite da na neko pitanje ne znate odgovor
•  osjećaj zbunjenosti, razočarenja, ljutnje i sl. u vezi s ispitom.

2. Tjelesni simptomi:

•  ubrzan rad srca, kratkoća daha, drhtanje ruku
•  vlažni i hladni dlanovi, pretjerano znojenje
•  glavobolja, mučnina, nelagoda u želucu
•  napetost u mišićima, suha usta
•  povišen i drhtav glas
•  pojačana potreba za mokrenjem, proljev.

3. Psihički simptomi:

•  negativno razmišljanje, npr.: pašću, glup/a sam, nisam trebao/la niti izlaziti na ispit, moram proći na ovom ispitu i sl.
•  teškoće zadržavanja pažnje na ispitnom materijalu
•  teškoće dosjećanja informacija koje ste dobro naučili
•  neposredno nakon ispita dosjećanje svega što vam je bilo blokirano tijekom ispita.

4. Simptomi u ponašanju:

•  ubrzano hodanje, tjelesni nemir, tapkanje prstima po stolu, pojačan govor i sl. (uopšte pojačana aktivnost)
•  želja da se pobjegne iz situacije i da ona što prije završi.

Sve su to simptomi uznemirenosti, a uznemirenost je normalna ljudska reakcija. Ona povećava našu budnost i spremnost, ali ako je prekomjerna, može ometati naša postignuća i izvršavanje zadataka. Važno ju je znati prepoznati i naučiti kako se uspješnije suočavati. Uznemirenost ne treba potpuno odstraniti, već samo smanjiti na nivo koji je podnošljiv i korisan.

Kako pobijediti strah od ispitivanja?

Određeni stepen treme normalna je ljudska reakcija u svakoj ispitnoj situaciji. Štaviše, umjereni stepen straha pomaže nam u savladavanju ispitne situacije na način da povećava našu budnost i spremnost. No, kada strah postane prekomjeran, može smanjiti postignuće i postati problem.
Dobra vijest je da se strah može prevladati, ali prije nego što krenemo sa savjetima za savladavanje straha upoznajmo se s uzrocima koji ga izazivaju i posljedicama koje nastaju.

Važno je znati da strah od ispitivanja sadrži dvije komponente: uznemirujuće misli o svemu strašnom što će se dogoditi ako ispit ne položimo (zabrinutost, neizvjesnost, strah od posljedica lošeg uspjeha na ispitivanju, …), te tjelesne reakcije kao što su glavobolja, ubrzani rad srca, mučnina, crvenilo, drhtanje glasa itd. Te pojave s jedne strane ometaju učenje i pripremu, a s druge strane smanjuju naš učinak pri ispitivanju. Stoga je važno znati prepoznati strah i naučiti kako se s njim efikasnije suočavati.
Strahove ne možemo pobediti, možemo ih prevazići. Zašto? Ako govorimo o borbi, to podrazumjeva da u konfliktu učestvuju bar dvije strane. Pobjeda jedne strane podrazumeva poraz druge. Znači ako govorimo o strahu, pobjediti strah bi značilo izvojevati pobjedu nad sobom, odnosno poraziti sebe. To je paradoksalno i stoga je nemoguće. Strah je dio onoga ko se plaši. Onaj ko se plaši je u isto vreme subjekat i objekat straha. Dakle, onaj ko misli da strahove može pobijediti, zapravo ne priznaje strah, ne priznaje da je on/ona taj koji se plaši. Tu je riječ o poricanju straha. Onaj ko ne priznaje svoj strah nastoji da ga potisne, suzbije ili eliminiše na sve moguće načine. Problem je u tome što se strah (kao ni jedno drugo osjećanje) ne može potisnuti u potpunosti. Obično se dešava suprotno, što ga više potiskujemo to se on više vraća u jednom ili drugom obliku. Znači, potiskivanje straha je a priori osuđeno na neuspjeh.
Ako ne možemo pobijediti strah, ako ga ne možemo potisnuti, šta onda možemo učiniti sa strahom? Bez obzira o kojoj vrsti straha je riječ (fobijski strahovi, panika, slobodno lebdeći strah itd.) postoji samo jedan konstruktivan način za tretiranje straha. To je suočavanje. Za razliku od potiskivanja i negiranja, suočavanje sa strahom podrazumijeva prihvatanje straha, odustajanje od izbjegavanja i osvješćivanje onoga čega se bojimo. Suočavanje sa strahom podrazumijeva sljedeće:

•  Promjenu stava prema strahu – podrazumijeva prihvatanje sljedećih ideja: da strah nije opasan već samo neprijatan, da se može podnijeti, da strah sam po sebi ne dovodi do bolesti (tjelesne niti duševne), da se strah može prevazići jedino suočavanjem i izlaganjem a nikada izbjegavanjem i potiskivanjem, da strah nije izraz slabosti a da je suočavanje sa strahom izraz hrabrosti, da je strah normalna pojava i dio ljudske prirode, da je strah prolazan.
•  Dolaženje do saznanja čega se zaista bojimo – mi se nikada ne bojimo situacija (kao što su vožnja liftom ili autom, visina, javni nastup itd.) već značenja koje pridajemo tim situacijama. Značenja (očekivanja, predviđanja, zaključivanja o posljedicama) su ta koja nas zastrašuju a ne same situacije. To znači da se mi najčešće plašimo ideja u koje vjerujemo a ne neposredne realnosti koja nas okružuje. Kada jednom otkrijemo i izgovorimo te ideje onda smo u stanju da na njih utičemo, mijenjamo ih ili ih korigujemo.
•  Prihvatanje da se strah ispolji u cjelosti – podrazumijeva izlaganje situacijama u kojima osjećamo strah, dopuštanje da se strah pojavi i ostajanje u situaciji dok strah ne prođe. Na taj način dokazujemo sebi da strah sam po sebi nije opasan, da ga možemo podnijeti i da to ako se plašimo ne znači nužno i da je sama situacija opasna. Da bi smo mogli da se oslobodimo straha moramo ga pustiti da se pojavi i prestane. Ovu proceduru je potrebno dosljedno ponavljati, sve dok strah u potpunosti ne prestane da se javlja u tim situacijama.
•  Usvajanje strategija za suočavanje sa strahom – učenje šta možemo sve preduzeti i učiniti dok se suočavamo sa strahom. Možemo korisiti neke od tehnika disanja koje uvode u relaksaciju, možemo tokom izlaganja osporavti ideje kojima stvaramo strah i zamijeniti ih idejama koje su realističnije i kojima se ohrabrujemo.

Korisni savjeti u prevazilaženju straha:
1. Prije ispita

•  Uči sa zadovoljstvom
•  Dok učiš, ne opterećuj se mislima i negativnim emocijama u vezi ispita
•  Intenzivno ponavljaj nekoliko dana prije ispita
•  Ne uči u zadnji čas
•  Zadnju noć prije ispita dobro se odmori i naspavaj
•  Jedi prije ispita, po mogućnosti nešto hranjivo, ali ne preteško
•  Ne slušaj šta drugi govore o ispitu - posebno ne razgovaraj s drugim polaznicima koji imaju izraženu tremu – strah je zarazan!
•  Diši! Nekoliko puta duboko udahni kako bi se opustio (ne boj se, to neće nitko primijetiti)
•  Raspitaj se kako ispit izgleda, što se traži i očekuje (poznavanje situacije smanjuje strah i uznemirenost),

2. Za vrijeme ispita

•  Koncentriši se na tekst
•  Opusti se, duboko diši
•  Ohrabruj se govoreći si: naučio/la sam, miran/na sam i spreman/na, ovaj ispit ionako neće promijeniti moj život
•  Ne zadržavaj se na pitanju na koje ne znaš odgovoriti, na njega se vrati kasnije ako budeš imao vremena
•  Počni s najlakšim pitanjem
•  Usmjeri se samo na jedno, ne na više pitanja odjednom
•  Uzmi sat i planiraj vrijeme za pojedine odgovore
•  Ako ti vrijeme ističe, usmjeri se na pitanja koja najbolje znaš
•  Ne obraćaj pažnju na polaznike koji su ranije gotovi, ne paničari, usmjeri se na ono šta radiš i šta ti znaš (možda su ranije završili jer ne znaju sve odgovore)
•  Prepoznaj šta je pod tvojom kontrolom. Neke stvari se mogu kontrolisati, kao npr. sopstveno znanje, uloženi trud, sposobnost snalaženja u ispitnoj situaciji..., a neke ne mogu - npr. strogoća ocjenjivača, njegovo trenutno raspoloženje, sreća... Pokušajrazmišljati o onim stvarima na koje se može uticati, a ove druge prihvati takve kakvi jesu.

3. Nakon ispita

•  Nagradi se za ono što si napravio
•  Pohvali se što si barem pokušao, bez obzira na uspjeh

2.2 STRES

Jedno od emocionalnih stanja čovjeka koje je neophodno objasniti, a javlja se kao posljedica neuspjeha na vozačkom ispitu, jeste stres. STRES označava snažan pritisak, naprezanje i napor u određenim psihološkim okolnostima. Visoko je korespodentan sa mogućnostima zadovoljenja ili nezadovoljenja ljudskih potreba i uspjeha, te načina reagovanja u tim situacijama.
Stres se definiše kao skup emocionalnih, tjelesnih, fizičkih i ponašajnih reakcija do kojih dolazi kad neki događaj procijenimo opasnim ili uznemirujućim. To je sklop psihičkih i tjelesnih reakcija na stresor koji pred nas postavlja zahtjeve kojima se ne može udovoljiti. Stresor ili izvor stresa može se definisati kao događaj ili niz događaja za koji smatramo da može izmjeniti uobičajeni, svakodnevni tok našeg života. Stresor je spoljšni događaj, dok je stres unutrašnje stanje ili doživljaj. Kakve će posljedice neka stresna situacija ostaviti na pojedinca zavisi u velikoj mjeri od lične procjene situacije ali i od toga šta osoba čini u takvoj situaciji (povlači se, bori se, miri se sa sudbinom i sl.). Veliku ulogu u tome imaju i osobine pojedinca poput uzrasta, pola, osobina ličnosti, i sl., te osobina okoline (zahtjevi, ograničenje, trajanje događaja, socijalna podrška).

2.3 Zašto se i kada stres najčešće javlja?

Stres kao psihičko stanje nastaje kad je pojedinac suočen s nekim za njega lično prijetećim događajima i situacijama koje s obzirom na svoje mogućnosti i spoljašnje okolnosti nije u stanju riješiti. Tipični simptomi stresnog stanja su: pojačano lupanje srca, plitko i ubrzano disanje, koje nekada može biti i otežano pa osoba ima osjećaj da "ostaje bez daha", glavobolja, umor, različiti tikovi, mučnina, bol u želucu, pojačano znojenje ruku, slaba cirkulacija i sl.
Psihološki su simptomi takođe raznoliki i obuhvataju stanja kao što su anksioznost, nedostatak koncentracije, frustriranost, nemir, agresivnost, nesanica, a u težim slučajevima i depresija. Simptomi stresnog stanja ne samo da su sami po sebi neugodni, već i sputavaju osobu u njenom optimalnom djelovanju na određenom polju i tako izazivaju dodatni stres, čime se stvara poznati začarani krug.
Stres je uzrokovan najčešće disbalansom između zahtijeva koji nam se postavljaju u obavljanju odeređene aktivnosti sa jedne strane, te uslovima koji nas spriječavaju da tu aktivnost obavljamo što znamo bolje, sa druge strane. Takođe, moramo uzeti u obzir naše sopstvene potrebe, očekivanja i našu sposobnost da ispunimo ciljeve koje nam određena životna situacja postavlja. Stoga možemo reći da su uzroci stresa prisutni kako u našoj ličnosti, tako i u uslovima koje postavlja okruženje u kome djelujemo. Stres se može pojaviti na različitim nivoima: psihičkom, emocionalnom i kognitivnom nivou.

2.4 Unutrašnji faktori stresa- individualne karakteristike:

•  Nerealna očekivanja u vezi sa nekom aktivnošću; željeti više od onoga što se realno može učiniti.
•  Potreba za trajnom i kompletnom kontrolom nad situacijom.
•  Pretjerana predanost u obavljanju obaveza, osjećaj da je sva odgovornost na tebi.
•  Pretjerana istrajnost, rigidnost, tvrdoglavost u postizanju ciljeva.
•  Loše upravljanje vremenom.
•  Ne postojanje prioriteta, sve je jednako važno.
•  Osjećaj nekompetentnosti.
•  Odgovornost bez mogućnosti da se utiče na moć.

Stres ima negativan uticaj na biopsihološku stabilnost čovjeka i stvara poremećaj u funkcionisanju ličnosti. Kod kandidata koji polažu vozački ispit se manifestuje kao rezultat straha od neuspjeha ili straha od novog pokušaja polaganja.

2.5 Stres i vožnja

Stres vezan za vožnju podrazumijevaje reagovanje na pojedine situacije u saobraćaju. Nema vozača koji nije osjetio da mu organizam drugačije reaguje na nadražaje koji mu predstavljaju prijetnju. Pri tome nivo aktivnosti nesvjesno raste. Ako je prag dostižan ili se prelazi, nivo aktivnosti pada unutar maksimalnog područja. Šta se događa kada se ne postigne određen nivo odnosno ne dostigne se zadovoljavajući prag? Povećava se napetost mišića, oni postaju kruti, brzina i tačnost pokreta je znatno narušena, rad srca je intenzivniji, oči su „širom otvorene“ i dlanovi se znoje. Stres u vožnji je štetan jer prvenstveno utiče na obradu informacija (koliko informacija vozač prima tokom vožnje, koliko informacija može obraditi, koja od tih informacija spašava vozačev ili nečiji drugi život?). Puno je mjera protiv stresa u saobraćaju kao što je puno i činioca stresa. Samo zajedničkim radom kandidata i instruktora vožnje moguće je zadržati stres u granicama zadovoljavajućeg.

2.6 Koje su najbolje strategije nošenja sa stresom?

• Najvažnije je svakako realno sagledati situaciju u kojoj se nalazite. Ako osjećate da je zahtjev koji je stavljen pred vas uz sve vaše napore ipak neizvediv - odustanite, nemojte dopustiti da vas vlastiti ponos i taština sputavaju u donošenju prave odluke.
• Uvijek pokušajte sagledati problem s više gledišta, stvari su često drugačije nego što se na prvi pogled čini. Sjetite se svoje porodice, prijatelja, nekih problema sa zdravljem koje ste možda u prošlosti imali, pa ćete sasvim jasno moći doživjeti pravu veličinu problema sa kojim se suočavate.
• Razgovarajte s bliskim osobama. Najgore je začauriti se u vlastiti vakuum i ne dopuštati nikome da dođe do vas. Razgovor uvijek pomaže jer samim tim što izgovorite ono što vas muči na glas osjećaćete se rasterećenije, a ujedno pružate priliku drugoj osobi da iznese svoje mišljenje.
• Bitna je dobra organizacija. Vođenje računa o nadolazećim obavezama, koje je vrlo pametno zapisivati u kakav planer ili kalendar, procjena važnosti pojedinih zadataka i skladno tome redoslijed u njihovom rješavanju - sve to, iako možda naizgled banalno, može unaprijed spriječiti pojavu mnogih nepredviđenih stresnih situacija.
• Nemojte se previše ljutiti na sebe kada pogriješite. Ima jedna stara latinska poslovica koja kaže: "Griješiti je ljudski, ali je u pogrešci ustrajati ludo". Imajte na umu da ste nesavršeni i prema tome podložni pogreškama, ali istovremeno nemojte zaboraviti učiti iz svojih propusta kako se oni više ne bi pojavljivali u budućnosti.
• Komunikacija i stres - prvo je lijek za drugo. Kvalitetni međuljudski odnosi nikada ne nastaju slučajno, već su uvijek rezultat međusobne komunikacije i uvažavanja. Kvalitetna komunikacija i rad u grupi otvaraju prostor za nove ideje i rješenja problema jer na taj način ljudi dijele svoje iskustvo i znanje.

2.7 Praktični savjeti polaznicima za vožnju i polaganje ispita:

• ne koristiti nikakva sredstva za smirenje prije vožnje i ispita;
• adekvatno se obući za vožnju (zavisno od vrste vozila);
• obuti obuću koja mora imati čvrste i ravne potpetice/đonove;
• popiti dovoljno tečnosti i imati pored sebe negaziranu tekućinu (obična voda);
• imati sredstvo za brisanje znoja (maramicu);
• termin ispita znati dovoljno unaprijed, najmanje sedmicu dana, što je dovoljno za
• adekvatnu pripremu;
• razgovarati s instruktorom ko će sve biti u vozilu i ko vodi ispit;
• znati da će vas ispitivač pristojno i prijateljski pozdraviti;
• ne vjerovati pričama da instruktoru nije stalo da položite ispit;
• znati da ispit traje od 30 do 45 minuta;
• znati da je za pojedine radnje moguće dobiti drugu priliku i pri tome ne zaboraviti da
• postoje diskreditirajuće pogreške;
• tražiti pojašnjenje ili pomoć od instruktora i ispitivača ako nešto niste razumjeli;
• znati da stres i strah dovode do drhtanja nogu pa malo prethodnog razgibavanja ili šetnja
• nije na odmet;
• cilj svakog kandita je postati pametan i dobar vozač.

2.8 Na šta još treba obratiti pažnju pri polaganju vozačkog ispita!

• Uzmite sebi dovoljno vremena za polaganje vozačkog ispita jer je to nešto čemu se treba posvetiti i redovito voziti.
• Nema godišnjeg doba koje je idealno za polaganje vozačkog ispita; idealno je imati vrijeme na raspolaganju.
• Ne smijete otezati sa satovima vožnje jer se strah od sjedanja za volan svaki put iznova vraća ako ne vozite konzistentno.
• Za ispit treba učiti, učiti i učiti! Vozački ispit nije nešto banalno.

Predavač:
Milošević Nataša, dipl. psiholog