Vozački ispiti

Kod svakog od kandidata prilikom pristupa vozačkom ispitu javlja se unutrašnji konflikt ličnosti ili frustracija poznata kao „uspjeh nasuprot strahu od neuspjeha“. Već pomenuti osjećaj kod čovjeka, poznatiji kao strah, posledica je emocionalnog odražavanja ili doživljaja koji uslovljava čovjekovu reakciju u datom trenutku. Emocionalno reagovanje uslovljava ponašanje koje može biti neverbalno, verbalno, fizičko, fiziološko itd. STRAH je neugodna emocija praćena napetošću koji može da podstiče čovjeka, ali najčešće ga neutrališe ili sputava. Ova emocija kod svakog kandidata, kao potencijalnog vozača, tokom obuke ima negativne efekte te ga zbog toga treba spriječiti ili umanjiti. Strah koji se javlja prilikom izlaska na vozački ispit ima izvor u samom čovjeku i poznat je kao uznemirenost. S obzirom da su mu posljedice negativne, neophodna je njegova kontrola i suzbijanje.
Načini reagovanja i stvaranja sistema i mehanizama odbrane i prilagođavanja kod svakog čovjeka je individualan i taj odbrambeni mehanizam će se stvarati posljedično uzroku koji ga je izazvao. Osnovni preduslov za smanjenje treme i straha kod svakog kandidata jeste dobro savladan teorijski i praktični dio upravljanja motornim vozilom, jer prirodno je da je čovjek psihološki sigurniji kada vlada situacijom, odnosno znanjem i materijom.
Jedan od vidova rješavanja problema straha i treme kod kandidata jeste i neophodna edukacija instruktora i ispitne komisije, da pored neophodnog znanja kako teorijskog tako i praktičnog, pokuša svakog kandidata motivisati i ohrabriti, te mu podići samopouzdanje i lokus kontrole na najviši mogući nivo. Situacija koja bi riješila problem svakom kandidatu jeste ta da instruktor spremi kandidata i kandidat sam sebe tako da i u najtežim konfliktnim situacijama, kandidat zna šta treba uraditi jer upravo teške konfliktne situacije stvaraju psihološka stanja koja sprečavaju kandidata da uspješno savlada ispit.

Simptomi straha od ispita:
1. Emocionalni simptomi:

•  osjećaj napetosti kad ispit započne
•  zabrinutost, neizvjesnost, iščekivanje
•  osjećaj panike kad vidite da na neko pitanje ne znate odgovor
•  osjećaj zbunjenosti, razočarenja, ljutnje i sl. u vezi s ispitom.

2. Tjelesni simptomi:

•  ubrzan rad srca, kratkoća daha, drhtanje ruku
•  vlažni i hladni dlanovi, pretjerano znojenje
•  glavobolja, mučnina, nelagoda u želucu
•  napetost u mišićima, suha usta
•  povišen i drhtav glas
•  pojačana potreba za mokrenjem, proljev.

3. Psihički simptomi:

•  negativno razmišljanje, npr.: pašću, glup/a sam, nisam trebao/la niti izlaziti na ispit, moram proći na ovom ispitu i sl.
•  teškoće zadržavanja pažnje na ispitnom materijalu
•  teškoće dosjećanja informacija koje ste dobro naučili
•  neposredno nakon ispita dosjećanje svega što vam je bilo blokirano tijekom ispita.

4. Simptomi u ponašanju:

•  ubrzano hodanje, tjelesni nemir, tapkanje prstima po stolu, pojačan govor i sl. (uopšte pojačana aktivnost)
•  želja da se pobjegne iz situacije i da ona što prije završi.

Sve su to simptomi uznemirenosti, a uznemirenost je normalna ljudska reakcija. Ona povećava našu budnost i spremnost, ali ako je prekomjerna, može ometati naša postignuća i izvršavanje zadataka. Važno ju je znati prepoznati i naučiti kako se uspješnije suočavati. Uznemirenost ne treba potpuno odstraniti, već samo smanjiti na nivo koji je podnošljiv i korisan.

Kako pobijediti strah od ispitivanja?

Određeni stepen treme normalna je ljudska reakcija u svakoj ispitnoj situaciji. Štaviše, umjereni stepen straha pomaže nam u savladavanju ispitne situacije na način da povećava našu budnost i spremnost. No, kada strah postane prekomjeran, može smanjiti postignuće i postati problem.
Dobra vijest je da se strah može prevladati, ali prije nego što krenemo sa savjetima za savladavanje straha upoznajmo se s uzrocima koji ga izazivaju i posljedicama koje nastaju.

Uzroci straha	Posljedice straha
učenje u zadnji čas	teškoće razumijevanja postavljenih pitanja tokom ispita.
loša organizacija vremena	zbrkanost misli, dekoncentriranost
teškoće s organizacijom sadržaja koji treba naučiti	teškoće prisjećanja ključnih pojmova ili pojedinih riječi za vrijeme odgovaranja
zabrinutost zbog loših iskustava vezanih uz ispitivanje u prošlosti	slab uspjeh iako ste naučili gradivo
zabrinutost zbog negativnih posljedica neuspjeha	slab uspjeh iako ste naučili gradivo

Važno je znati da strah od ispitivanja sadrži dvije komponente: uznemirujuće misli o svemu strašnom što će se dogoditi ako ispit ne položimo (zabrinutost, neizvjesnost, strah od posljedica lošeg uspjeha na ispitivanju, …), te tjelesne reakcije kao što su glavobolja, ubrzani rad srca, mučnina, crvenilo, drhtanje glasa itd. Te pojave s jedne strane ometaju učenje i pripremu, a s druge strane smanjuju naš učinak pri ispitivanju. Stoga je važno znati prepoznati strah i naučiti kako se s njim efikasnije suočavati.
Strahove ne možemo pobediti, možemo ih prevazići. Zašto? Ako govorimo o borbi, to podrazumjeva da u konfliktu učestvuju bar dvije strane. Pobjeda jedne strane podrazumeva poraz druge. Znači ako govorimo o strahu, pobjediti strah bi značilo izvojevati pobjedu nad sobom, odnosno poraziti sebe. To je paradoksalno i stoga je nemoguće. Strah je dio onoga ko se plaši. Onaj ko se plaši je u isto vreme subjekat i objekat straha. Dakle, onaj ko misli da strahove može pobijediti, zapravo ne priznaje strah, ne priznaje da je on/ona taj koji se plaši. Tu je riječ o poricanju straha. Onaj ko ne priznaje svoj strah nastoji da ga potisne, suzbije ili eliminiše na sve moguće načine. Problem je u tome što se strah (kao ni jedno drugo osjećanje) ne može potisnuti u potpunosti. Obično se dešava suprotno, što ga više potiskujemo to se on više vraća u jednom ili drugom obliku. Znači, potiskivanje straha je a priori osuđeno na neuspjeh.
Ako ne možemo pobijediti strah, ako ga ne možemo potisnuti, šta onda možemo učiniti sa strahom? Bez obzira o kojoj vrsti straha je riječ (fobijski strahovi, panika, slobodno lebdeći strah itd.) postoji samo jedan konstruktivan način za tretiranje straha. To je suočavanje. Za razliku od potiskivanja i negiranja, suočavanje sa strahom podrazumijeva prihvatanje straha, odustajanje od izbjegavanja i osvješćivanje onoga čega se bojimo. Suočavanje sa strahom podrazumijeva sljedeće:

•  Promjenu stava prema strahu – podrazumijeva prihvatanje sljedećih ideja: da strah nije opasan već samo neprijatan, da se može podnijeti, da strah sam po sebi ne dovodi do bolesti (tjelesne niti duševne), da se strah može prevazići jedino suočavanjem i izlaganjem a nikada izbjegavanjem i potiskivanjem, da strah nije izraz slabosti a da je suočavanje sa strahom izraz hrabrosti, da je strah normalna pojava i dio ljudske prirode, da je strah prolazan.
•  Dolaženje do saznanja čega se zaista bojimo – mi se nikada ne bojimo situacija (kao što su vožnja liftom ili autom, visina, javni nastup itd.) već značenja koje pridajemo tim situacijama. Značenja (očekivanja, predviđanja, zaključivanja o posljedicama) su ta koja nas zastrašuju a ne same situacije. To znači da se mi najčešće plašimo ideja u koje vjerujemo a ne neposredne realnosti koja nas okružuje. Kada jednom otkrijemo i izgovorimo te ideje onda smo u stanju da na njih utičemo, mijenjamo ih ili ih korigujemo.
•  Prihvatanje da se strah ispolji u cjelosti – podrazumijeva izlaganje situacijama u kojima osjećamo strah, dopuštanje da se strah pojavi i ostajanje u situaciji dok strah ne prođe. Na taj način dokazujemo sebi da strah sam po sebi nije opasan, da ga možemo podnijeti i da to ako se plašimo ne znači nužno i da je sama situacija opasna. Da bi smo mogli da se oslobodimo straha moramo ga pustiti da se pojavi i prestane. Ovu proceduru je potrebno dosljedno ponavljati, sve dok strah u potpunosti ne prestane da se javlja u tim situacijama.
•  Usvajanje strategija za suočavanje sa strahom – učenje šta možemo sve preduzeti i učiniti dok se suočavamo sa strahom. Možemo korisiti neke od tehnika disanja koje uvode u relaksaciju, možemo tokom izlaganja osporavti ideje kojima stvaramo strah i zamijeniti ih idejama koje su realističnije i kojima se ohrabrujemo.

Korisni savjeti u prevazilaženju straha:
1. Prije ispita

•  Uči sa zadovoljstvom
•  Dok učiš, ne opterećuj se mislima i negativnim emocijama u vezi ispita
•  Intenzivno ponavljaj nekoliko dana prije ispita
•  Ne uči u zadnji čas
•  Zadnju noć prije ispita dobro se odmori i naspavaj
•  Jedi prije ispita, po mogućnosti nešto hranjivo, ali ne preteško
•  Ne slušaj šta drugi govore o ispitu - posebno ne razgovaraj s drugim polaznicima koji imaju izraženu tremu – strah je zarazan!
•  Diši! Nekoliko puta duboko udahni kako bi se opustio (ne boj se, to neće nitko primijetiti)
•  Raspitaj se kako ispit izgleda, što se traži i očekuje (poznavanje situacije smanjuje strah i uznemirenost),

2. Za vrijeme ispita

•  Koncentriši se na tekst
•  Opusti se, duboko diši
•  Ohrabruj se govoreći si: naučio/la sam, miran/na sam i spreman/na, ovaj ispit ionako neće promijeniti moj život
•  Ne zadržavaj se na pitanju na koje ne znaš odgovoriti, na njega se vrati kasnije ako budeš imao vremena
•  Počni s najlakšim pitanjem
•  Usmjeri se samo na jedno, ne na više pitanja odjednom
•  Uzmi sat i planiraj vrijeme za pojedine odgovore
•  Ako ti vrijeme ističe, usmjeri se na pitanja koja najbolje znaš
•  Ne obraćaj pažnju na polaznike koji su ranije gotovi, ne paničari, usmjeri se na ono šta radiš i šta ti znaš (možda su ranije završili jer ne znaju sve odgovore)
•  Prepoznaj šta je pod tvojom kontrolom. Neke stvari se mogu kontrolisati, kao npr. sopstveno znanje, uloženi trud, sposobnost snalaženja u ispitnoj situaciji..., a neke ne mogu - npr. strogoća ocjenjivača, njegovo trenutno raspoloženje, sreća... Pokušajrazmišljati o onim stvarima na koje se može uticati, a ove druge prihvati takve kakvi jesu.

3. Nakon ispita

•  Nagradi se za ono što si napravio
•  Pohvali se što si barem pokušao, bez obzira na uspjeh